“Više od 20 godina proučavam ishranu ljudi koji imaju najduži životni vek na planeti”
“Više od dvadeset godina proučavam ishranu naroda koji imaju najduži životni vek na planeti”, kaže 65-godišnji istraživač Den Bjitner, poznat po otkrivanju tzv. plavih zona – mesta na Zemlji gde živi najviše stogodišnjaka.
“U tu svrhu sam posetio više od 150 oblasti širom sveta, analizirao navike ishrane i način života njihovih stanovnika i otkrio sistem koji obezbeđuje dug život bez hroničnih bolesti.”
Bjitner ističe da je ovaj način ishrane rezultat višedecenijskih, naučno potvrđenih istraživanja i da obuhvata konkretne smernice o namirnicama koje bi trebalo redovno da se nalaze na jelovniku svakog čoveka koji želi da doživi duboku starost.
Foto: Shutterstock
Šta stogodišnjaci ne rade
“Nijedan od stogodišnjaka koje sam upoznao nije svesno pokušavao da doživi sto godina. Niko od njih nije rekao: ‘Sada ću preći na dijetu za dugovečnost.’ Oni ne broje kalorije, ne mere proteine, ne uzimaju vitaminske suplemente i ne čitaju deklaracije. Jednostavno, njihova hrana – bira njih”, objašnjava Bjitner.
Najdugovečniji ljudi uglavnom žive u oblastima gde postoji lak pristup svežem, lokalnom i sezonskom voću i povrću, najčešće organski uzgajanom. Ako sami ne uzgajaju hranu, kupuju je na pijacama i tržnicama, birajući prirodne i neprerađene namirnice.
Stogodišnjaci kuvaju jednostavno, po starim, proverenim receptima, i uvek uživaju u hrani.
“Ako vam se ne sviđa ono što jedete, nećete moći dugo da jedete zdravo”, kaže istraživač.
Foto: Shutterstock
Osnovne karakteristike ishrane stogodišnjaka
Prema Bjitnerovim rečima, ishrana ljudi koji žive najduže na svetu pretežno je biljnog porekla – više od 90% njihove hrane čine biljne namirnice.
Na njihovim trpezama redovno se nalaze:
- Lisnato zeleno povrće – spanać, blitva, cvekla, kelj
- Integralne žitarice – ovas, ječam, smeđi pirinač, kukuruz
- Voće i mahunarke – u zavisnosti od sezone
Meso se ne isključuje u potpunosti, ali se jede umereno – najčešće kao dodatak jelu, a ne glavni obrok. U proseku, stogodišnjaci ga jedu najviše pet puta mesečno, i to u malim porcijama (oko 60 grama). Uglavnom je reč o mesu sa slobodnog uzgoja, bez hormona i pesticida.
Foto: Shutterstock
Namirnica koju nazivaju “kamenom temeljcem dugovečnosti”
Den Bjitner naglašava da se tajna dugovečnosti ne krije u skupim dijetama ili modernim trendovima, već u jednoj jednostavnoj i svima dostupnoj namirnici – pasulju.
“Pasulj je osnov ishrane stogodišnjaka. Na primer, stanovnici Nikojskog poluostrva jedu crni pasulj, na Mediteranu su popularni sočivo, leblebije i beli pasulj, dok stanovnici japanske Okinawe svakodnevno konzumiraju soju”, objašnjava on.
Stogodišnjaci, prema istraživanjima, jedu i do četiri puta više pasulja nego prosečni ljudi u razvijenim zemljama.
Foto: Shutterstock
Kako uvesti pasulj u svakodnevnu ishranu
Bjitner preporučuje da se pasulj jede svakog dana, jer je jeftin, hranljiv i zasitan. Jedna porcija ne košta više od dva dolara, a daje dugotrajnu energiju i sprečava prejedanje.
Za one koji nisu navikli na pasulj, savetuje postepeno uvođenje:
- prve nedelje – jedna kašičica dnevno,
- druge – dve,
- treće – tri, dok se ne dođe do pola šolje dnevno.
Pasulj ne mora da se jede samostalno – može se dodavati u salate, supe, sosove, omlete ili razna kuvana jela. Pre kuvanja ga treba potopiti, isprati i dobro skuvati kako bi se izbegle stomačne tegobe.
Tajna ukusa i dugovečnosti
“Uvek imajte razne začine u kuhinji – oni daju ukus i čine jela od pasulja raznovrsnim”, savetuje Bjitner.
Mediteranski recepti obično uključuju šargarepu, celer, crni luk, beli luk, timijan, biber i lovorov list.
U kombinaciji sa pirinčem, lukom i paprikom, pasulj postaje ukusno i hranljivo jelo koje zamenjuje mnogo nezdravije opcije.
“Pasulj je skroman, ali moćan. On vas siti, hrani i štiti od bolesti. Ljudi koji ga jedu svakodnevno ne samo da žive duže – već žive bolje”, zaključuje Den Bjitner.
Izvor: stil.kurir.rs