Tokom našeg života prikupili smo brojne emocionalne i psihološke traume u sukobu s drugim ljudima.Te emocionalne i psihološke traume su dijelovi naše prošlosti i često su nesvjesni.Njihovi su učinci međutim stvarni, obično te emocionalne i psihološke traume u u pozadini fluktauvije naših emocija, negativnih raspoloženja i često neobjašnjivih emocionalnih eksplozija.
Korak 1 : Razumijevanje
U procesu iscjeljivanja prvi korak je najvažniji jer je razumijevanje neophodno za pravu promjenu.Tokom našeg života često kažemo drugima – ili samima sebi da ”znam kako se treba ponašati, ali ne mogu to učiniti.Znam šta je u redu, a ja još uvijek radim nešto drugo i iznova.Jednostavno se ne mogu promijeniti.”Znanje i stvarno razumijevanje su dvije različite stvari.Za pravu promjenu potrebno je temeljno razumijevanje.
Moramo shvatiti da u pozadini naših očigledno nepromjenjivih oblika ponašanja postoje naše mentalne rane koje smo stekli u prošlosti.Te duševne rane su sada upale u nespijest.Za razliku od fizičkih rana na našem tijelu, te mentalne rane se nikada ne liječe.Ponašanja koja su potaknuta našim mentalnim ranama su samoodrživa.
Korak 2 : Preuzimanje odgovornosti
Kad se ljutimo zbog nečega ili nekoga, vjerujemo da bijes pripada nama, to je dio našeg ega.Potom pokušavamo pronaći neki izgovor za naše ponašanje.Naše je najčešće objašnjenej da je naš bijes izazvala druga osoba ili da je to jedino moguće ponašanje u toj situaciji.Na taj način odbijamo odgovornost, krivimo naš okoliš, pokušavamo pronaći krivca za naše ponašanje što je neprihvatljivo čak i za nas same.
U prvom smo koraku shvatili da je ljutnja uzrokovana našim mentalnim ozljedama, okruženje samo pruža okvir za tu bijes kako bi se napunio energijom i probio na površinu u nama.
U tom smislu moći ćemo postići pravu promjenu samo ako shvatimo da je naša tuga, nesreća, ljubomora ili ljutnja i naše ponašanje vezano za ove emocije gotovo uvijek posljedica neke unutrašnje rane.
Korak 3 :Iskustvo, empatija
Kako bismo mogli izliječiti naše unutrašnje rane, moramo postati oprezni i moramo prepoznati uzroke ponašanja koji su ukorijenjeni u unutrašnjoj rani, a mi moramo preuzeti odgovornost za takvo ponašanje.
Kada se tuga, nesreća, ljubomora ili bijes ponovo pojave u našem životu ne bismo trebali obratiti pažnju na naše okruženje u potrazi za razlogom našeg ponašanja koje diktiraju negativne emocije.Umjesto toga, usredotočite se na određenu emociju.Na primjer, ako osjećamo bijes, neka do doživimo do kraja.U potpunosti ćemo vidjeti i doživjeti ono što je ta emocija.
Korak 4 : Povratak
Kad jednom doživimo sojećaj tuge, nesreće , ljubomore ili ljutnje , pokušajmo se vratiti u prošlost i pronaći korijensku jezgru tih osjećaja, izvorne unutrašnje rane koja potiče tu određenu emociju.Možemo pronaći niz malih rana, ali nemojte se zaustaviti na prvom, pokušajte kopati duboko i otkriti pravu ranu.Pogledajte kako i pod kojim okolnostima je određena unutrašnja rana.Moći ćemo to ostvariti, budući da je naša prošlost prisutna kod nas, ona postoji u tome, samo nesvjesno.
Korak 5 : Oporavak
Pogledajmo u opreznom stanju i bez donošenja presuda o tome kako je određena mentalna rana nastala u nama.Posmatranjem i upozoravanjem prepoznat ćemo uslovne obrasce uma i to je jedini način da ih poremetimo.Zatvorimo prošlost i otvorit će se put za naše stvarne šanse.
Kada se svjesno vratimo u našu vlastitu prošlost i gledamo mentalnu ranu punom opreznošću, ova opreznost i svijest će se pretvoriti u ljekovitu silu.Unutrašnja rana nije bila prije zaliječena jer je bila napravljena u neznanju i ona je ostala tamo zbog nedostatka naše budnosti.Svjetlost svjesnosti je lijek, lijek naše mentalne ozljede bez da moramo učiniti bilo šta drugo za oporavak.
Kada je svjesnost dostigla mentalnu ranu, rana će se izliječiti, nestati.Zahvaljujući nestanku rane, takođe će nestati obrasci ponašanja koje generira ta rana.To je početak stvarnih promjena u našem životu, jer ne samo da se naše ponašanje mijenja, nego se takođe vraćamo na jednu od osnovnih svojstava našeg života :Paćnja, svjesna pozornost.Ta pozornost će nas spasiti od patnje daljnih mentalnih rana.
Napomena: Ovaj tekst je u vlasništvu sajta “www.oazaznanja.com” , ukoliko ga želite preuzeti kontaktirajte admin tim putem naše Facebook stranice.